Category: News

Anhedonija” je naziv prvog albuma muzičara Dine Šošea na kojem nam ovaj umjetnik donosi pročišćeni i profinjeni pop. Dino Šoše je rođen u Mostaru ali tokom rata se preselio, i danas živi u Beču.Album “Anhedonija” sadrži 14 pjesama i Dino je autor muzike i teksta

Gdje i kada počinje priča o tvom prvom albumu, „Anhedoniji“?
Pa, mislim da priča počinje u jesen, sada već davne, osamdesetiprve godine. Tada su me, naime, roditelji upisali u mostarsku muzičku školu. Prvih par mjeseci sam svirao violinu, ali je moj tadašnji učitelj insistirao na tome da se gudalo drži u desnoj ruci, a ja opet bio uporan u namjeri da ga, kako apsolutni lijevak, držim u lijevoj. Tako da je prelazak na klavir bio neminovan, ali nisam zažalio. Jer, upravo je klavir obilježio mnoge važne momente u mom životu.

Dakle, put do „Anhedonije“ vodi klavirom?
Upravo tako. Klavir je jedina stvar koju smo, igrom slučaja, uspjeli sačuvati u ratu. Par desetljeća kasnije, u proljeće 2015., ja sam mu se vratio, potpuno oslobođen svih izleta u tezge, onako ogolićen, u potkošulji (smijeh). I u tom momentu iskrene predaje instrumentu koji me cijelo vrijeme prati, desila se prva pjesma sa albuma. Za par dana druga, pa treća, pa dvije u jednoj noći, i tako redom. A kad se tako nešto dogodi ti si, htio ili ne, primoran da to nekako obilježiš, sačuvaš i podijeliš sa nekim.

Zvuči kao psihički poremećaj?
(smijeh) I jeste, ali jedan od onih koji ti ne smetaju, čak naprotiv, nekada je stvaralački proces prosto nemoguć bez onoga što medicina naziva psihičkim poremećajem. Mislim da je među muzičarima dosta onih koje nekakva čudna sila tjera da rade ono što rade, mada se to isto često čini uzaludnim. Ta potreba da iz sebe izbaciš taj plamen koji si prouzrokovao čistim postojanjem, tjera te da koračaš, iako ne znaš kuda će te taj put odvesti.

Negdje sam pričitao naslov „Kreativni Mostarac Dino Šoše predstavio prvi album“. Koliko Mostara ima na njemu?
Svakako da ima, obzirom da ima mene, a ja sam rođen i odrastao u Mostaru. Za nas kažu da pjevamo dok govorimo, tako da mi nije teško palo da pjevam dok pjevam (smijeh). A, da budem iskren, obzirom na suvišne i nikuda vodeće nacionalne podjele, regionalne su prestale da mi smetaju. Čovjek sam sa juga, tako da mi tuga u duru ide od ruke…

Spomenuo si da je „Anhedonija“ autobiografsko djelo?
Da. Ipak, ako pogledate spot za pjesmu „Pola“, pomislićete da sam arhitekta, čija supruga pije (smijeh). No, ni prvo ni drugo ne odgovara istini. Ali sam bio u situaciji u kojoj sam došao do spoznaje da baš i nije lako sve podijeliti na pola, u momentu kada prestaje zajednički put i počinje suočavanje sa greškama, zabludama i samim sobom.

Sve je manje pop izvođača, barem onih koji ga ne ukštavaju sa elementima turbo folka?
Gledaj, postoje namijenski albumi i oni koji se jednostavno dese. Ja, srećom, ne zavisim, ni od izdavača, ni od mase. A ta sloboda je danas, nažalost, rijetkost na sceni. Oni koji zavise, oni podilaze i jednima i drugima. U vremenima u kojima živimo, odnosno nevremenima, biti svoj je čisti luksuz. To se ne rimuje sa jačanjem mase i slabljenjem pojedinca. A muzika koja danas preovladava ovim prostorima, posljedica je propadanja društva, i to se osjeti u prvih par tonova većine takozvanih „hitova“. Muzika se danas gleda, i više služi rukama koje se automatski dižu u zrak, nego uhu. O mozgu ili duši da ne govorimo. I to je neka vrsta anhedonije.

Za sve kojima nije jasno, šta znači „Anhedonija“?
Anhedonija je nemogućnost uživanja u životu. Osoba koja pati od anhedonije jednostavno ne doživljava. To je stanje osjetilne i emocionalne povučenosti, obamrlosti i indiferentnosti. Čovjek gleda, ali ne vidi. Sluša, ali ne čuje. Meni se, nažalost, u jednom momentu zaista i desilo nešto slično. Tako da je ovaj album bio i neka vrsta terapije.

Matematički gledano, naredni ćeš objaviti za četrdeset godina, ili?
(smijeh) Nevjerovatno, ali pošlo mi je za rukom da prkosim matematičkim formulama, barem kad je muzika u pitanju. Naredni album se zove „Četiri ljubavna doba“ i prvi sigl će biti objavljen već krajem godine.

U čemu je razlika između njega i prethodnog?
Čini mi se da je više durskih pjesama. To je posebno obradovalo ekipu sa kojom radim. Mislim i da se u atmosferi dosta razlikuje od „Anhedonije“. Ali, ne bih da otkrijem previše, moje je da snimim, a na publici je da da krajnji sud.

Članak preuzet sa: https://www.6yka.com/novosti/dino-sose-biti-svoj-danas-je-cisti-luksuz